3 najbolje pizzerije u Napulju: povijest, purizam i moderno tijesto

Port’Alba svoje početke smješta u 1738., kad je pizzu prodavala prolaznicima s ulične tezge, a nekoliko desetljeća poslije postala je pizzerija sa sjedenjem. Po većini izvora to je čini najstarijom pizzerijom na svijetu. Nalazi se odmah uz Piazzu Dante, pod lukom istog imena, u ulici punoj antikvarijata.

Dođite zbog ambijenta i osjećaja neprekinutosti, a ne zato što bi to bila najbolja pizza vašeg putovanja. Prostorije su stare, krušna peć je na vidiku, a jelovnik dulji nego što bi puristu bilo drago.

Da Michele je u Via Cesare Sersale od 1870. i ugled je izgradio na tome što odbija raditi previše. Većinu svoje povijesti imao je na jelovniku dvije pizze: marinaru — rajčica, češnjak, origano, ulje, bez sira — i margheritu. Upravo je to ograničenje bit. Kad radiš samo dvije stvari, vrlo su dobre.

Rezervacija nema. Od čovjeka na vratima uzmete listić s brojem i čekate na ulici, ponekad i sat vremena. Pizza stiže šira od tanjura, u sredini juhasta, i stoji djelić onoga što isto stoji bilo gdje sjeverno od Rima. Jedite je nožem i vilicom ili je presavijte na četvrtine; oboje je normalno.

Idite u neuobičajen sat — pola dvanaest ujutro ili tri poslijepodne — i čekanje se dramatično skrati.

Na Piazzi Sannazaro, podalje od povijesne jezgre, 50 Kalò pokazuje što suvremena napuljska škola može. Tijesto je visoko hidrirano i dugo diže, što daje lakšu i zračniju koru od tradicionalne verzije, a sastojci dolaze od imenovanih regionalnih proizvođača — bivolja mozzarella, rajčice Piennolo s obronaka Vezuva, određena ulja.

Skuplja je od povijesnih lokala i vrijedi ako želite kušati što se promijenilo. Ime je na starom napuljskom dijalektu dobro tijesto.

Starita a Materdei i Di Matteo u Via dei Tribunali oba rade pizzu fritta — prženu pizzu, punjenu i zatvorenu poput calzonea — što je ulična inačica i za mnoge Napolitance emotivnija. A bilo gdje u centru možete kupiti pizzu a portafoglio: malu margheritu presavijenu na četvrtine, umotanu u papir, pojedenu u hodu. Stoji gotovo ništa i najnapuljskija je stvar koju možete učiniti.

Margherita je zadana i prava prva narudžba. Ako želite kušati tijesto, a da vam sir ne smeta, tražite marinaru. Pivo ili Coca-Cola uobičajeniji su ovdje od vina. Nitko ne dijeli pizzu — svatko naruči svoju i stižu kad stignu.

Nemojte tražiti ananas. Neće vas izbaciti, ali će misliti svoje.

Napulj se najbolje jede u etapama, uz hodanje između, a gradska igra tom hodanju daje oblik. Istražujete u malim timovima s mobitelom, rješavate zagonetke vezane uz stvarne ulice, dvorišta i crkve i završite u dijelovima centra koje sami ne biste pronašli. Bez vodiča, bez fiksnog vremena polaska, a na sljedeću pizzu stanete kad god poželite.

Odgovara prijateljima, obiteljima i tvrtkama i većim skupinama. Stranica kako to ide objašnjava format korak po korak.

Jedinstvenog odgovora nema, a mještani se o tome neprestano prepiru. Da Michele za klasiku, 50 Kalò za moderni stil, Port’Alba za povijest.

Povijesni lokali uglavnom ne primaju rezervacije — čeka se. Noviji restorani ih često imaju. Pouzdan trik je doći rano ili kasno.

Po mekanom tijestu visoke hidracije, vrlo vrućoj krušnoj peći, kratkom pečenju i mekanoj sredini koja ne drži oblik. Zamišljena je da bude mlohava.

U povijesnim pizzerijama manje nego gotovo bilo gdje u Europi, u modernima više. Provjerite aktualne jelovnike jer se cijene mijenjaju.

Punjena i zatvorena pizza koja se prži, a ne peče. Ulična je hrana, golema je i znatno je starija od turističke verzije Napulja.

Nije. Naručite svaki svoju — široke su, ali tanke, a dijeljenje se ovdje zapravo ne radi.

Najbolji plan u Napulju je kratka šetnja, pizza, pa još jedna šetnja. Pogledajte sve gradove u kojima vodimo igre, pročitajte o našim rutama sjevernije u tekstu questovi u Rimu ili nam se javite ako planirate nešto za skupinu.