Najtipičnije stvari Valencije

Paella je valencijska. Ne španjolska općenito, nego baš valencijska, a tradicionalni je recept uži nego što većina posjetitelja očekuje. Paella valenciana sadrži rižu, piletinu, kunića, plosnati zeleni grah, garrofó, veliki bijeli grah, rajčicu, maslinovo ulje, šafran i vodu. U mnogim se verzijama pojave puževi i grančica ružmarina. Ne sadrži chorizo i ne sadrži plodove mora — to je drugo jelo, arroz a banda ili paella de marisco, također izvrsno, ali nije isto.

Dva pravila koja znače više od sastojaka. Prvo, paella je ručak, kuha se po narudžbi i jede rano poslijepodne. Restoran koji nudi paellu u devet navečer kuha za turiste. Drugo, traje: nakon narudžbe računajte na 30 do 45 minuta i budite sumnjičavi svugdje gdje stigne brže.

Jelo dolazi s rižinih polja oko lagune Albufera južno od grada. U selo El Palmar usred polja mještani idu nedjeljom, a do njega se stiže autobusom ili kratkom vožnjom.

Svakog se ožujka grad napuni golemim satiričnim skulpturama zvanima fallas, koje kvartovska društva grade cijelu godinu, a zatim ih gotovo sve spale u noći 19. ožujka. Festival je upisan na Unescov popis nematerijalne kulturne baštine.

Ritam je ovakav: kroz prvu polovicu ožujka svaki je dan u dva popodne na Plaza del Ayuntamiento mascletà, što nije vatromet za oči nego udaraljkaški niz eksplozija koji osjetite u prsima. Skulpture se postavljaju oko 15. ožujka. Devetnaestog, na la cremà, gore — prvo dječje fallas, na kraju ona glavna na trgu, obično poslije ponoći.

Jedan ninot, jedna figura iz bilo koje falle, svake godine javnim glasovanjem dobiva pomilovanje i umjesto u vatru odlazi u muzej. Sve ostalo je do jutra pepeo.

Ako dođete za vrijeme Fallasa, prihvatite da je grad glasan od doručka, da su petarde legalne i posvuda i da hoteli stoje višestruko više nego inače. Jednom se isplati.

Valencijska horchata, orxata de xufa, nije meksičko piće od riže istog imena. Radi se od zemljanog badema, sitnih gomolja koji rastu na poljima oko Alboraye sjeverno od grada, izmiksanih s vodom i šećerom, a poslužuje se vrlo hladna. Gusta je, slatka i blago orašasta.

Pije se uz fartone, duge meke glazirane kiflice za umakanje. Klasika je poslijepodnevna horchata po vrućini, bilo u horchateríji u starom centru, bilo, još bolje, u Alborayi gdje usjev raste.

Nakon katastrofalne poplave 1957. rijeka Turia preusmjerena je oko grada umjesto kroz njega. Umjesto autoceste u praznom koritu, što je bio prvotni plan, Valencija je od njega napravila devet kilometara dug park koji se u luku provlači točno kroz sredinu grada.

To je iz dana u dan najbolje što grad ima. Od starog centra do mora može se hodati ili voziti bicikl gotovo cijelo vrijeme unutar njega, ispod starih kamenih mostova, a završava kod Grada umjetnosti i znanosti, bijelog kompleksa koji je uglavnom projektirao Santiago Calatrava i koji se pojavljuje na svakoj fotografiji moderne Valencije.

Burza svile iz petnaestog stoljeća, Unescova baština i jedna od najljepših svjetovnih gotičkih građevina u Europi. Glavna dvorana ima spiralne kamene stupove koji se pod stropom šire poput palmi. Obiđe se u dvadeset minuta i najdojmljiviji je interijer u gradu.

Točno nasuprot, prostrana modernistička tržnica od željeza i stakla iz 1928., i dalje živa tržnica hrane, a ne gastro dvorana. Idite ujutro.

Svakog četvrtka u podne, kod Apostolskih vrata katedrale, osam izabranih poljoprivrednika sjeda u krug i rješava sporove oko vode za navodnjavanje na okolnim poljima. Rade to naglas, na valencijskom, bez pisanih zapisa, a odluke su obvezujuće. Traje već stoljećima i također je na Unescovu popisu. Obično potraje nekoliko minuta i gleda se besplatno.

El Carmen je srednjovjekovna četvrt: uska, oslikana uličnom umjetnošću, noću živa. Ruzafa južno od kolodvora mjesto je gdje su se okupili noviji gradski barovi i restorani. Obje je najbolje prošetati bez plana.

Sok od naranče, cava, gin i votka, posluženi u vrču. Ima okus voćnog soka, a nije voćni sok, u čemu je i cijeli problem. Uzmite jedan vrč za više ljudi, navečer, a drugom pristupite s poštovanjem.

Valencija je ravna, zbijena i zasjenjena na pravim mjestima, što je čini jednim od boljih španjolskih gradova za razgledavanje pješice. Gradska igra daje vam rutu kroz stari centar s nečim za riješiti na svakoj postaji, što je dobar način da obiđete Lonju, tržnicu, katedralu i El Carmen bez svađe nad kartom.

Nije. Održava se u Buñolu, gradiću četrdesetak kilometara u unutrašnjosti, zadnje srijede u kolovozu. Iz Valencije se lako stiže vlakom ili autobusom, ali nije valencijska gradska manifestacija.

U proljeće i jesen. U ožujku ako želite Fallas i podnosite buku i cijene. Srpanj i kolovoz su vrući i vlažni, premda plaža to čini podnošljivim.

Da, naširoko, uz španjolski. Ulični natpisi i službena imena često su na valencijskom. Svi će prijeći na španjolski, a u centru je engleski dovoljno čest.

Dalje od glavnih turističkih trgova, za ručak, ondje gdje navode paellu valencianu s pravim sastojcima i s vremenom pripreme. El Palmar i sela uz Albuferu vrijede puta ako imate slobodno poslijepodne.

Vrlo. Po mjerilima španjolskih gradova je jeftina, sve je dostupno pješice ili biciklom, a plažu i stari grad dijeli dvadeset minuta. Za organizirane grupne aktivnosti pogledajte što radimo za tvrtke i grupe.

Tri su ugodna: jedan za stari centar, jedan za park i Grad umjetnosti i znanosti, jedan za plažu i Albuferu.

Grad nagrađuje sporo jutro u starom centru, dug ručak i poslijepodne u parku u koritu rijeke prema moru. Ako želite da jutro ima oblik, ovako naše igre rade, a javite nam se za organizaciju za vašu grupu. Nastavljate na jug? Naš vodič kroz flamenko u Granadi pokriva posve drukčiju španjolsku večer.