Najbolje pivovare i pivski barovi u Bruxellesu

Belgija posvuda ima opatijska piva, blonde i tripele. Bruxelles ima nešto što nema nijedan drugi grad: lambic. Umjesto da dodaju kvasac, ovdašnji pivari ostavljaju vruću sladovinu preko noći otvorenu u plitkoj bakrenoj posudi pod krovom i vrenje prepuštaju divljim kvascima i bakterijama iz zraka doline rijeke Zenne. Rezultat odlazi u stare drvene bačve na mjesece ili godine.

Iz te osnove proizlaze stilovi koje ćete vidjeti na kartama pića. Gueuze je mješavina mladog i starog lambica, prevrela u boci, suha, kisela i pjenušava. Kriek je lambic s trešnjama. Faro je lambic zaslađen šećerom, nekadašnja svakodnevna inačica. Naručite li gueuze očekujući slatko voćno pivo, čeka vas šok. Bliže je suhom jabukovcu ili oštrom bijelom vinu i najbriselskija je stvar koju možete popiti.

Cantillon u Anderlechtu razlog je zbog kojeg pivski ljudi dolaze u Bruxelles. To je obiteljska pivovara iz 1900. koja se nikad nije modernizirala, a ujedno je i Briselski muzej gueuzea. Prolazite je sami: kotao za ukomljavanje, hladilna kada pod krovom, bačvarske prostorije s mirisom vlažnog drva i octa. U stoljeću se u postupku gotovo ništa nije promijenilo i ništa nije dotjerano za posjetitelje.

Dvije praktične napomene. Kuha se u hladnim mjesecima, otprilike od jeseni do ranog proljeća, pa dođite tada želite li vidjeti hladilnu kadu u pogonu. I prije nego što krenete preko cijelog grada, provjerite dane otvaranja, jer nije otvoreno svaki dan.

Bruxelles je u dvadesetom stoljeću izgubio većinu svojih pivovara i posljednjih ih petnaest godina vraća.

Radno vrijeme točionica se mijenja, pa ga radije provjerite na dan posjeta nego da dođete s nadom.

Jedan ispravak vrijedi spomenuti: Toone nije pivovara. To je kazalište lutaka u prolazu blizu Grand-Placea s predivno škripavim barom uz njega, i vrijedi mu posvetiti sat vremena. Samo nemojte doći očekujući da ćete vidjeti kuhanje piva.

Belgijska su piva jaka i mnoga imaju osam ili devet posto. Naručujte male mjere, pijte vodu između i nešto pojedite. Pitajte u lokalu što je svježe umjesto da naručite ime koje već znate. A ako vam prvi gueuze ne sjedne, kušajte još jedan od drugog proizvođača prije nego što otpišete stil; raspon među njima je golem.

Dobre su stvari raštrkane po Anderlechtu, središtu i Saint-Gillesu, što znači hodanje, a to je ionako najbolji način da se vidi Bruxelles. Gradska igra toj šetnji daje oblik: rješavate zagonetke kroz ulice, primjećujete secesijske ulaze i stripovske murale koje ljudi obično promaše, i završite negdje novo. Dobro funkcionira kao dnevna polovica izleta čija je večer već isplanirana.

Po lambicu i pivima od njega: gueuze, kriek i faro. Spontano vriju divljim kvascem, zbog čega su kisela, a ne slatka.

Da, funkcionira kao razgled na vlastitu ruku i uključuje kušanje. Prvo provjerite dane otvaranja, a želite li vidjeti kuhanje, dođite u hladnijim mjesecima.

U Moeder Lambicu, jer će vam osoblje uskladiti pivo s onim što doista volite umjesto da vam gurne najjače s karte.

Za živu večer da. Za mirno kušanje i savjet bolje će vas poslužiti neki od ostalih kafića.

U kafićima ne. U pivovarskim točionicama i za grupne posjete često da, pa provjerite unaprijed ako vas je više.

Ako između postaja želite vidjeti i grad, a ne samo njegove barove, prošećite ga s igraćom rutom. Evo kako to ide, a za timske izlete i veće skupine imamo formate na ovoj stranici. Pitanja o datumima, veličini skupine ili rutama? Javite nam se. Pola sata dalje i također pivski grad: Mechelen.